Zaista nam je drago što nam je gost još jedan uspješni bivši učenik „Marulića“, ovaj put iz područja novinarstva. Danas je s nama novinar Mate Prlić, a danas urednik Dalmatinskoga portala čiji je ujedno i vlasnik.
U ovom intervjuu, u kojem nas je gospodin Mate Prlić uputio u svijet novinarstva, saznali smo i poneke zanimljivosti o njemu, a ujedno ga i vratili u njegovo “školsko” doba.
Recite nam nekoliko uvodnih riječi o sebi i počecima svoje karijere. Kako ste se odlučili za ovaj posao?
Završio sam prirodoslovni smjer u IV. gimnaziji koja je u moje vrijeme bila jedna od zahtjevnijih gimnazija u Splitu. U međuvremenu u se izmijenili i profesori pa ne znam koliko je vama danas teška. Mi smo se tada upisivali kao odlikaši i mnogima je bio šok kad su krenule prve ozbiljnije jedinice i oko 30% nas je imalo negativne ocjene iz pojedinih , predmeta na prvom semestru iz pojedinih predmeta pa su se mnogi odlučili prebaciti u druge škole. Nakon srednje škole, upisao sam Ekonomski fakultet koji sam oduvijek želio upisati, makar sam malo duže studirao, čak 7 godina jer sam tijekom studija sam već počeo raditi svoje fanzine što me dovelo do Slobodne Dalmacije. Bio je natječaj za novinare početnike i jedan novinar s kojim sam radio novinu „Centar“ potaknuo me da se prijavim na natječaj iako ja sebe nisam vidio kao novinara. Prijavio sam se, i uplovio u svijet novinarstva i od tada, praktično cijeli životni vijek, radim kao novinar.
Iako posao koji danas radim u Dalmatinskom portalu, više je ekonomija svog tipa nego novinarstvo. Na vodećem sam položaju koje zahtjeva donošenje odluka o gdje ćemo trošiti resurse, koga ćemo zaposliti i u što ćemo investirati.
Vaše ime postalo je brand i istoznačnica za Dalmatinski portal pa nas zanima što vas je motiviralo na stvaranje vlastitog portala? Koje su Vaše uredničke obaveze i odgovornosti?
U novinarske vode sam krenuo igrom slučaja. Vama će sada moja priča zvučati nevjerojatno jer ono što ću ja sada reći, za vas postoji kao normalno. U moje srednjoškolsko i studentsko vrijeme internetske stranice nisu postojale. S obzirom na to da sam navijač Hajduka i redovito odlazio na Hajdukove utakmice, napravio sam prvu stranicu Torcide pa poslije i magazin Torcide koji je još uvijek aktualan. Neki ljudi iz Slobodne Dalmacije vidjeli su što sam napravio i kontaktirali su me da im napravim novine na temu Hajduka koje bi se besplatno dijelile na Poljudu. Te novine su bile moj ulazak u novinarstvo. Tako sam upoznao i ljude iz Slobodne Dalmacije koji su mi sugerirali da se prijavim na objavljeni natječaj za novinara, iako ja nikada nisam mislilo da ću postati novinar. Mislio sam da ću se baviti ekonomijom, ali eto, na kraju sam postao novinar.
E sad, kako je došlo do pokretanja Dalmatinskog portala … Ja sam, tijekom rada za Slobodnu Dalmaciju, radio na još nekoliko mjesta i kao novinar i kao urednik. U jednom trenutku sam procijenio da postoji prostor da otvorim svoj medij, a to je Dalmatinski portal, u kojem sam kao urednik zadužen, prije svega, da koordiniram ljude i odlučujem što će se u nekom trenutku raditi. Ako u jednom trenutku imate određeni broj novinara, a značajno više događanja, urednik će rasporediti gdje će tko ići i na što ćemo se usmjeriti u tom trenutku.
Kako se Dalmatinski portal razlikuje od drugih medijskih platformi? Koje su ključne strategije koje primjenjujete kako biste postigli da čitatelji daju prednost Dalmatinskom portalu u odnosu na druge portale?
Za čitatelje se svaki dan trebamo boriti i da netko „klikne“ baš na nas, a ne na neki drugi portal. To nastojimo postići tako da budemo najbolji, a to znači: prvi koji izvještavaju o nekoj vijesti, zatim najtočniji, najzanimljiviji u obradi teme, npr. da bismo postigli nabrojeno donijeli smo uredničku odluku da uložimo sredstva i pošaljemo novinare u Švedsku kako bismo direktno izvještavali o Eurosongu. To je, u konačnici, rezultiralo time da smo imali neke video uratke, izjave, vijesti koje drugi nisu imali pa smo na taj način, u tom trenutku, bili konkurentni.
Kako vaša ekipa odabire i provjerava vijesti kako bi osigurali visoku razinu pouzdanosti i istinitosti informacija?
Ovisi o tematici vijesti. Ako se dogodila pljačka, kontaktirat će policiju koja je nadležna za davanje konkretnih i točnih informacija. Ako je u pitanju požar, kontaktirat će vatrogasce. U takvim situacijama, uvijek zovemo nadležne da nam potvrde informacije koje imamo i ako nadležni potvrde istinitost informacije, vijesti će biti objavljena. Moram priznati da često dobivamo informacije koje nisu točne.
Kako vidite ulogu novinarstva u suvremenom društvu, posebno u kontekstu brzog širenja informacija internetom i društvenim medijima? Smatrate li da novinarstvo na taj način slabi?
Ne mislim da novinarstvo slabi. Upravo obrnuto, mislim da nikad nije bilo bolje. Sada može biti novinar svatko tko ima mobitel i internet. Rezultat toga je da ima puno više i odličnih, ali i loših sadržaja. Vijesti su nam dostupne iz više izvora. Puno više informacija možemo dobiti, jednim klikom, nego prije. Nekad smo imali samo jedan izvor vijesti pa smo čekali 19.00 da bismo poslušali večernji dnevnik i potvrdili neke određene vijesti. Nismo mogli sa sigurnošću utvrditi je li neka informacija istinita ili ne. Mislim da je danas bolja situacija, makar ima i puno dezinformacija, no ipak možemo provjeriti kod više izvora i čuti komentare i tuđa mišljenja o određenim vijestima. Danas je i protok vijesti puno brži.
Kako obrađujete kontroverzne teme ili osjetljive priče, posebno uzimajući u obzir etičke smjernice novinarstva?
Lakše bi mi bilo da me pitate za neki konkretnu situaciju. No, postoje određena novinarska pravila, npr. nikada ne pišemo o samoubojstvima jer može potaknuti druge na isti čin. Ne objavljujemo slike maloljetnika bez dozvole već im zamagljujemo lica, niti imena i prezimena djece u člancima. Ponekad pravila variraju od zemlje do zemlje ali i mijenjaju se.
Koje tehnološke inovacije ili trendovi smatrate ključnima za budućnost novinarstva i medijske industrije?
Najvažniji su trenutno algoritmi koji šire vijesti. Sad primjerice, postoji problem s Tik Tokom koji je u vlasništvu Kineza i EU je bila jedno vrijeme zabranila svojim zaposlenicima da ga koriste. Danas više nije važno samo ono što je novinar proizveo, odnosno napisao, već i kako će se ta vijest proširiti dalje. Na taj način vijest više nije u domeni vlasnika medija, već kompanija koje su puno jače od medija. Npr. Dalmatinski portal više pregleda dobije na sada popularnoj aplikaciji Tik Tok, nego na internetskoj stranici Dalmatinskog portala. To je jako bitan segment u pitanju plasmana. Nije nebitno kako se mediji postave, što promoviraju i kakav im je algoritam, odnosno na koji način žele doći do ljudi.
Kako surađujete s drugim medijskim organizacijama ili novinarskim udruženjima kako bi promovirali etičko i profesionalno novinarstvo?
Ne postoji formalna suradnja već imamo dogovor da možemo prenositi preuzete vijesti i dijeliti internetske poveznice objave i na taj način “profitiramo” i mi i druga medijska organizacija. Na razini digitalnih medija tek se pokušava dogovoriti neki novi oblik politike prenošenja, ali to još nije zaživjelo. Trenutno je situacija da svatko od svakoga prenosi informacije pa na svim portalima vidite iste ili slične sadržaje pa nemate potrebu „klikati“ na druge portale jer su svugdje isti sadržaji. Nama takav način ne odgovara jer imamo 20 zaposlenih i ne zadovoljava nas što će nas netko spomenuti u potpisu kroz prenesene sadržaje s našeg portala. Mi želimo da čitatelji dolaze direktno na naš Dalmatinski portal.
Što biste preporučili mladim novinarima? Kakve se vještine i sposobnosti mora imati da bi bio uspješan u svom novinarskom poslu?
Ako im je motiv zarada, onda ovo nije najbolji izbor jer novinarstvo na tržištu, a trenutno ne ostvaruje značajne prihode. Mi u Splitu financiramo se uglavnom od reklama i sponzorstva iz gospodarstva koje se trenutno može pohvaliti turizmom i ugostiteljstvom. Ugostiteljstvu uglavnom ne treba reklama na lokalnoj razini zato što oni žive uglavnom od stranaca i reklama im treba samo nekoliko mjeseci u godini. Posljedično nije moguće ni imati velika primanja, a ne možemo niti utjecati na to. Želimo vjerovati da će za nekoliko godina biti drugačije. Otkada smo mi pokrenuli Dalmatinski portal dogodilo se mnogo promjena na koje nismo mogli utjecati, npr. tehnološke promjene, korona, zatvaranje trgovačkih centara i turističkih mogućnosti … Mišljenja sam da u skoroj budućnosti ljudi uopće neće više čitati vijesti na mobitelima i portalima, a tko će se pojaviti s nekim iskorakom, teško je predvidjeti.
Treba se prilagođavati novoj potražnji klijenata. Sve ide tehnološki naprijed pa sada klijenti traže neke nove usluge. Vi se morate usavršavati u tom smislu da se sve danas radi pomoću virtualnih asistenata i to će u budućem vremenu značajno olakšati rad novinara, ali će i njegova cijena zbog toga pasti.
Nudite li u Vašoj redakciji mogućnosti mladima za volontiranje ili priliku za prve pokušaje?
Imamo suradnju sa Sveučilištem u Splitu na način da omogućujemo zainteresiranima izvođenje prakse na način da prolaze kroz našu školicu, mentoriramo ih, dajemo im da pišu tekstove, šaljemo ih na presice … Nažalost, imamo ograničenja u tom smislu jer imamo previše posla a i funkcioniramo na način da novinari s našeg portala, zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu, rade dosta samostalno … Nalazimo se uglavnom kako bismo se dogovorili tko će što raditi, a ne kako nešto odraditi pa niti ne trebamo klasičnu redakciju.
I možda neka poruka za kraj našeg razgovora …
Mladi novinar mora krenuti od samog početka i ne smije „bježati“ od banalnih zadataka. Ništa nije banalno. Ne kreće se odmah u istraživačko novinarstvo. Za to je potrebno i novinarsko iskustvo, povjerenje koje gradimo i mreža pouzdanih izvora koju stječete godinama.
Budite pažljivi s objavama na društvenim mrežama i portalima jer nešto što objavite, ostaje vidljivo i to vas prati do daljnjeg, u osobnom ili profesionalnom životu.
Ana Živaljić
IZBORNA PiG