Od učionice do zvijezda – Dina Levačić

Posebno smo ponosni što smo imali priliku razgovarati s našom Dinom Levačić, hrvatskom maratonskom plivačicom i Guinnessovom rekorderkom s obzirom na gust raspored njenih profesionalnih obaveza. No, ona je ipak izdvojila vrijeme za nas i podijelila s nama svoju priču i snove, za koje od srca želimo da joj se ispune. Zahvaljujemo i mentorici Danijeli Visković Veršić koja nam se rado pridružila u našem projektu „Od učionice do zvijezda“ te podijelila s nama ovaj intervju koji je njen učenik Ivan Zokić predstavio na županijskoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva učenika Lidrano.


MORSKA LAVICA DINA – OD “MARULIĆA” DO OCEANOVIH SEDAM
Neosporno je da sportovi poput nogometa, košarke, rukometa i drugi slični ekipni sportovi uživaju veliku medijsku pažnju i izvrsno su financijski stimulirani. Međutim, postoje i drugi sportovi koji redovito borave na samim marginama masovnih medija iako se iza uspjeha u tim, medijski manje popularnim sportovima, kriju divne i inspirativne priče o strasti i požrtvovnosti. Među njima osobito mjesto imaju individualni sportovi, pogotovo oni koji iziskuju puno odricanja i utrošene energije, stoga se natjecatelje u tim disciplinama slobodno može nazvati superljudima, a njihove rezultate svrstati u povijesne uspjehe vrijedne divljenja. Upravo sam zato razgovarao s Dinom Levačić, mladom maratonskom plivačicom koja je malo bolji medijski tretman dobila tek nakon što je svoje ime i hrvatsku zastavu upisala velikim slovima na sportsku mapu svijeta. Od Dine sam u ugodnom razgovoru saznao puno o samome plivanju i zahtjevnosti toga sporta, ali i tome što je motivira te kako gleda na sve što je postigla. Kao nekadašnja učenica IV. gimnazije, tijekom razgovora, prisjetila se i svojih školskih dana u klupama “Marulića”.

PLIVANJE – MOJA SLOBODA

Kako si se zaljubila u plivanje? Što te nadahnulo da svoj život posvetiš baš tome sportu?
Ne postoji pravi razlog. Roditelji su me upisali na plivanje zajedno s mojom starijom sestrom te sam odlučila ostati. Sebe opisujem kao velikog zaljubljenika u more. Volim provoditi vrijeme u moru i oko njega pa je plivanje pravi način za iskusiti sve što more pruža.,

Što je toliko posebno u plivanju? Kako se osjećaš dok plivaš?
Plivanje pruža slobodu i jedan je od onih sportova koji te, dok se time baviš, čini nedostupnim, udaljenim od tehnologije i svega ostalog te dopušta da budeš sam sa svojim mislima. Plivanje je možda najbliže letenju koje je svima privlačno jer kada se nalaziš u tom “polubestežinskom stanju”, osjećaš se slobodno i u isto vrijeme imaš osjećaj povezanosti i strahopoštovanja prema prirodi i svemu što te okružuje. Dok plivam, osjećam se opušteno te imam dojam da sam na svom teritoriju, baš kao riba u vodi.

ŽELIM PISATI SVOJU PRIČU I SLIJEDITI SVOJE SNOVE

Imaš li uzore u plivanju ili nekom drugom sportu?
Nemam neke konkretne uzore, vodim se primjerom ljudi, a posebno sportaša koji su se u životu puno trudili, pogotovo jer i sama znam koliko je truda i žrtve iza svakoga rezultata te što je sve potrebno da bi se došlo “pod svjetla reflektora”. Ne želim biti kao netko drugi, želim pisati svoju priču inspiriranu uspješnim ljudima, biti najbolja verzija sebe i slijediti svoje snove.

Kako izgledaju pripreme za jedan tvoj pothvat?
Treniram plivanje već dvadeset i četiri godine pa sam više-manje stalno u treningu. Ako se radi o nekom većem preplivavanju, trudim se plivati barem šest puta tjedno te iskombinirati to s vježbama na suhom. Ostatak ovisi o specifičnostima svakog preplivavanja. Primjerice, ako se radi o plivanju u hladnom, pokušavam trenirati u hladnijim uvjetima pa tako ljeti plivam u rijeci Jadro kako bih simulirala uvjete koji me čekaju kod samog preplivavanja. Uglavnom, sve se svodi na jako puno plivanja u što težim uvjetima da bih se što bolje pripremila za ono što me čeka.
Tko ti je najveća podrška?
Najveća podrška mi je svakako obitelj, pogotovo mama, što je i logično s obzirom na to da sam u daljinskome plivanju od devete godine. Ona je bila prisutna na svakom koraku i već smo postale uigrani tim. Tu je također ostatak obitelji i prijatelji koji su velika podrška, a tu je i bezbroj drugih ljudi koji su me pratili tijekom osnovne i srednje škole, fakulteta te sada kolege s posla. Mnogi su mi na razne načine izašli u susret kada mi je to bilo potrebno. Iako pored svakog mog uspjeha stoji moje ime, iza toga je i jako puno drugih ljudi koji su doprinijeli mome uspjehu.

Kako gledaš na sve što si dosad postigla? Kakvi su ti planovi za budućnost?
Kad gledam na sve što sam dosad postigla, meni to izgleda normalno te kao da je sve postepeno išlo svojim tijekom pa je svaki sljedeći korak bio logičan. Ponekad mi se čini da sve što sam postigla nije nešto spektakularno, no onda se pojave moji prijatelji, koji se ne bave plivanjem, i ukažu mi da to što sam postigla zapravo i nije toliko uobičajeno te da je vrlo rijetko. Tada se zamislim i shvatim da je to što sam postigla, a pogotovo situacije u kojima sam pobijedila samu sebe, zapravo jako vrijedno te da me to oblikovalo kao osobu. Što se budućnosti tiče, planovi za plivanje većinom su ono što mi u tom trenutku padne na pamet. Pored plivanja radim kao asistent na Medicinskom fakultetu te planiram nastaviti s tim poslom i u dogledno vrijeme završiti doktorski studij. A onda će doći na red neke druge životne avanture.

NAJMLAĐA OSOBA KOJA JE PREPLIVALA OCEANOVIH SEDAM – GUINNESOV REKORD

godinapothvat (duljina)vrijeme
2017.Catalina, Kalifornija (34 km)09:47:53
2017.La Manche (43 km)11:42:00
2018.Moloka’i Havaji (42 km)13:07:00
2019.Tsugaru, Japan (30 km)07:13:15
2022.Gibraltarska vrata (15 km)03:03:00
2022.Sjeverni kanal, Irska (34 km)10:26:58
2023.Cookov prolaz, Novi Zeland (23 km)11:00:00

Kakav je, po tvome mišljenju, medijski tretman individualnih sportova?
Individualni su sportovi oduvijek imali lošiji medijski tretman od timskih sportova, pogotovo od onih u kojima se vrti velik novac. Nisam osoba koja pati za medijskom pozornošću, no žao mi je što individualni sportovi nisu više prisutni u medijima kako bi drugi mogli vidjeti koliko sportaši u tim sportovima, koji se od te aktivnosti neće obogatiti, ulažu truda, koliko je krvi i znoja potrebno za uspjeh te da pokažu kako to ne rade da bi njihovi potomci od toga živjeli, već iz pozitivne ludosti i čiste ljubavi prema sportu.

REKORDERKA = ODLIKAŠICA

Bila si učenica naše škole, kakve te uspomene vežu uz srednjoškolsko obrazovanje? Koji su ti predmeti bili dragi, a koji možda malo manje?
Od srednje škole prošlo je već gotovo deset godina pa na to uvijek gledam kao na razdoblje u kojem sam bila drugačija nego što sam sada, no svakako da mi je to bilo jedno lijepo razdoblje života, posebno zato što sam, kako od profesora tako i od uprave, imala neizmjerno razumijevanje i podršku kod plivanja te je to nešto što ću zauvijek pamtiti i cijeniti. U školi sam bila logički i prirodni tip pa sam najviše voljela predmete poput biologije, logike te psihologije i na tom sam tragu upisala studij. Povijest mi nije bila previše draga kao školski predmet. Taj mi je predmet bio neka bolna točka, ali i to sam prošla bez problema.

Što bi poručila učenicima IV. gimnazije, mladim sportašima i mladima općenito?
Poručila bih im da rade i da se trude te da se žrtvuju. Koliko god u nekim trenucima zna biti teško, kasnije se sve posloži kako treba ako si dovoljno uporan. Usudite se sanjati i pokušati, usudite se čak i pasti jer je to normalno u životu, a na kraju se usudite i uspjeti jer je najgore ne pokušati pa se poslije preispitivati što se moglo dogoditi. Danas je toliko toga dostupno i toliko je prilika za mlade, a sve se pruža “na dlanu”. Možda je to i mala zamka jer se tada od vas očekuje puno, ali nađite ravnotežu, slijedite svoje snove, i možda najvažnije, okupite oko sebe prave ljude koji će vas uhvatiti kad je teško i koji će uvijek biti tu za vas.